Road trip po Italiji s djecom: ruta, smještaji, ZTL zone i savjeti iz prve ruke

Već duže vrijeme nam je road trip po Italiji s djecom na listi želja. Ovog proljeća smo to napokon odlučili ostvariti. Obzirom da smo zbog obaveza imali samo 5 dana na raspolaganju, odluka je pala na sjever Italije i onda dalje do Toskane.

Iako, za Toskanu, da bi se u potpunosti doživjela je potrebno više dana. Tako da ćemo jednom svakako se vratiti i istražiti sve ono što ovaj put nismo stigli.

Praktične informacije

📍 Regija: Veneto, Emilia-Romagna i Toskana
🚗 Način putovanja: vlastiti automobil
🗓 Trajanje putovanja: 5 dana
👶 Putovanje s djecom: pogodno za školsku djecu i tinejdžere, uz malo planiranja i za mlađu djecu
🏨 Smještaji: Solesino (usputno noćenje u blizini Padove) te Ponsacco (okolica Pise)
🛣 Cestarine: naplaćuju se na autocestama, keš ili kartice
⛽ Trošak goriva: nešto viši nego u Hrvatskoj
🚫 ZTL zone: obavezno provjeriti prije ulaska u povijesne centre gradova
🚋 Firenza: preporučujemo parkiranje na Villa Costanza parkiralištu (uz plaćanje) ili Coop trgovački centar (besplatno) i sa oba parkirališta odlazak tramvajem u centar
📏 Prijeđena udaljenost: oko 1.800 km
🌷 Najbolje vrijeme za posjet: proljeće i jesen zbog ugodnijih temperatura i manjih gužvi
💰 Okvirni budžet: oko 1.200 € za četveročlanu obitelj (bez shoppinga)

Najvažniji savjeti za putovanje po Italiji s djecom

Prije puta u Italiju obratite pažnju na:

• ZTL zone u povijesnim centrima gdje ne smijete ulaziti automobilom
• rezervaciju ulaznica za Firenzu unaprijed
• skuplje gorivo nego u Hrvatskoj pa ga treba uračunati u budget
• mogućnost plaćanja i karticom na autocestama
• velike gužve u Pisi i Firenzi, najbolje je doći rano ujutro ili predvečer

Smještaji koje smo odabrali za road trip s djecom

1. La Casa di Paola

• Lokacija: Solesino, okolica Padove
• Prednosti: manje mjesto, mirna lokacija, veliki zatvoreni parking, blizina kafića i restorana, idealno za kratki break na putu prema Toskani

2. Cherry House

• Lokacija: Ponsacco, okolica Pise
• Prednosti: idealna baza za istraživanje Toskane, udaljeno samo 20 min od Pise i cca 50 min od Firenze, vlasnik vrlo srdačan i dao nam je detaljne upute za istraživanje Toskane, kao i preporuke i recenzije za restorane u okolici

3. Lukovi

• Lokacija: Gradišče pri Materiji
• Prednosti: veliki parking, mirno mjesto, udoban apartman, super za kratki odmor na putu kući

Sve smještaje bi svakako ponovo odabrala. Imaju visoke ocjene na Bookingu i odličan omjer cijene i kvalitete, što smo se i sami uvjerili.

Vožnja automobilom kroz Italiju – naši savjeti

Vožnja kroz Italiju pokazala se ugodnijom nego što smo očekivali. Većinu vremena vozili smo autocestama koje su dobro održavane i jasno označene. Promet je bio nešto gušći u blizini većih gradova poput Firenze, ali izvan gradskih središta nije bilo većih problema.

Cestarine

Cestarine se naplaćuju na izlazima s autoceste. Pri ulasku se uzima kartica, a prilikom izlaska plaća se iznos ovisno o prijeđenoj dionici. Plaćanje je moguće gotovinom ili karticom.

Gorivo

Gorivo je nešto skuplje nego u Hrvatskoj pa je dobro taj trošak uključiti u planiranje budžeta.

Kakva je vožnja

Ono što nam se posebno svidjelo bila su brojna odmorišta uz autoceste. Većina ih ima restorane, kafiće, trgovine i uredne sanitarne čvorove, što je vrlo praktično kada putujete s djecom. Kako smo svakodnevno prelazili veće udaljenosti, redovite pauze pokazale su se kao pun pogodak.

Najveći izazov nisu nam bile autoceste, već vožnja u gradovima sa ZTL zonama i pronalazak parkirališta, o čemu ću više napisati u nastavku.

ZTL zone u Italiji – na što posebno paziti

Prije putovanja po Italiji naišli smo na pojam ZTL (Zona a Traffico Limitato), odnosno zone ograničenog prometa koje se nalaze u povijesnim centrima mnogih talijanskih gradova. U te zone smiju ulaziti samo vozila s posebnom dozvolom, poput stanara, taksija ili dostavnih vozila.

Ulazi u ZTL zone označeni su prometnim znakovima i kamerama koje automatski bilježe registracije vozila. Problem je što se ponekad vrlo lako može nenamjerno ući u zonu, pogotovo ako se oslanjate isključivo na navigaciju. Google Maps i druge navigacije ne prepoznaju uvijek sva ograničenja pa je dobro unaprijed provjeriti pravila za grad koji posjećujete. Ja sam poprilično vremena izgubila detaljno proučavajući sve kako bi bili sigurni da smo izvan zone.

Kazne za ulazak u ZTL zonu su vrlo visoke i često stižu tek nekoliko mjeseci nakon putovanja.
Mi smo ZTL zone izbjegli tako da smo automobil ostavljali na parkiralištima izvan povijesnih centara te za obilazak gradova koristili javni prijevoz ili šetnju.

Naša ruta po danima

Dan 1 – Trst

Kako bi si malo skratili put i mrvicu ujutro duže odspavali, odlučili smo da na put krenemo iz vikse u blizini Bosiljeva. Tako je naše putovanje započelo već u 7.00 ujutro kad smo krenuli put Trsta. Sama vožnja trajala je otprilike 3 sata, uz jedno kraće stajanje.

Prvo što smo posjetili u Trstu bio je Muzej Znanosti. Nalazi se kod ulaza u staru luku. Parking se nalazi u blizini i kad smo došli bilo je dosta mjesta za parkiranje.

Inače, svugdje u Italiji vrijedi pravilo za parkiranje:

• plava zona – plaća se na parkirnom automatu kovanicama ili karticama ili putem aplikacije
• bijela zona – besplatno, provjeriti znakove da li je vremenski ograničeno
• žuta zona – rezervirano (osobe s invaliditetom, stanare i sl.)

Muzej Znanosti

O muzeju smo dosta pročitali po raznoraznim grupama na društvenim mrežama i imali smo prilično velika očekivanja. Iskreno, bilo je zanimljivo, ali nama se puno više svidio npr. Znanstveni Centar u Brnu.

Ovdje u Trstu je mana sigurno ta što je dio eksponata objašnjen na talijanskom. Nismo mogli pitati ništa voditeljicu koja je pričala engleski jer je ona u isto vrijeme vodila grupu školaraca koji su ušli netom prije nas. Tako da ono što smo obišli u prizemlju smo dio samo polovično shvatili. Cijeli muzej je interaktivan, našoj djeci je bilo fora npr. dotaknuti tornado.

Na katu je bilo djeci puno zanimljivije. Jedan dio nas je podsjetio na naš Muzej Iluzija u Zagrebu, ustvari imaju dosta istih izložaka. U drugom dijelu se djecu posebno dojmio dio sa kemijskim elementima koji su prikazani na zanimljiv način: oznaka u periodnom sustavu i primjer svakog elementa kako izgleda.

Obilazak je trajao oko sat i pol vremena. Ulaznice smo kupili na ulazu. Djeca do 5 g. mogu ući besplatno, a za ostale je 10 eur po osobi. Ponedjeljkom su zatvoreni, a ostale dane radno vrijeme je 10.00-18.00h.

Ako volite fiziku, kemiju i biologiju onda preporučamo da posjetite, ali svakako uz vodiča na engleskom kako bi sve ostavilo vam puno bolji dojam nego nama.

Dvorac Miramare

Od muzeja smo nastavili našu vožnju uz obalu mora do otprilike 6 km udaljenog dvorca Miramare. Parkirali smo ispod dvorca, otprilike 10-ak minuta pješice nam je trebalo da dođemo do samog dvorca. Postoji i bliži parking, ali on je manji i cjenovno skuplji, a i šetnja uz more po proljetnom suncu nam je godila.

Ulaznice smo kupili na ulazu, za odrasle 12 eur po osobi, a djeca su imala besplatan ulaz. Inače, prvu nedjelju u mjesecu je beplatan ulaz za sve posjetitelje.

Miramare je doista prekrasan dvorac, jednako impresivan izvana kao i unutra. Nalazi se na stijeni iznad mora. Okružen je velikim parkom i vrtovima, a danas je jedan od najpoznatijih simbola Trsta i jedna od najposjećenijih atrakcija u regiji.

Namještaj, knjige i cijela unutrašnjost je vrlo očuvana. Ne znamo što nas se više dojmilo. Baš nas je oduševio.

Izgrađen je krajem 19. st. po nalogu austrijskog nadvojvode Ferdinanda Maksimilijana Habsburga. Namjena je bila da bude romantična rezidencija za njega i njegovu suprugu, belgijsku kraljevnu Charlottu. Međutim, priča ima tragični završetak jer Maksimilijan je zarobljen i streljan u građanskom ratu u Meksiku, a Charlotta je doživjela potpuni mentalni slom.

O dvorcu su nastale mnoge legende, jedna kaže da nije preporučljivo doći u posjet sa svojim budućim ili sadašnjim životnim partnerom jer vašoj ljubavi bi brzo mogao doći kraj. Mi smo ipak zaobišli ovu legendu. 🙂 Tako da, ako vjerujete u priče da je dvorac proklet, možda bolje da za posjet izaberete prijateljicu ili prijatelja. 🙂

Solesino

Prvi dan u Italiji odlučili smo završiti u mjestu Solesino u okolici Padove. Planirali smo možda obići okolicu, ali toliko smo bili umorni da nam je ovo bila samo usputna stanica da prenoćimo i idući dan nastavimo dalje.

Inače, ako se ikad nađete ovdje u blizini, isplati se otići do Padove ili u selo Arqua’Petrarca u kojem je Petrarcina kuća.

Prvi dojmovi o Italiji su bili vrlo pozitivni i ovo je bi samo uvod u ostatak putovanja.

Dan 2 – Imola i Vinci

Imola

Ujutro nakon doručka smo krenuli prema Imoli. To je bila želja sina koji je obožavatelj Formule 1 i htio je vidjeti legendarnu trkaću stazu.
Na njihovom webu smo pronašli informaciju da se na samu stazu može ući samo određene dane i to je besplatno. Međutim, kad smo mi bili su taman pripremali stazu za nadolazeću utrku za vikend tako da nismo mogli prošetati unutar staze.

Besplatan parking Parco delle Acque Minerali se nalazi na samom ulazu u javni park. Uz park se nalazi trkaća staza tako smo šetajući uz ogradu uspjeli proći dobar dio staze izvana.

Pješice kroz park se dolazi i do spomenika Ayrton Senna Memorial. Nalazi se kod zavoja Tamburello, jednog od najpoznatijih mjesta na stazi. To je ujedno i mjesto na kojem je tragično stradao 1994. g. Oko spomenika se nalaze brojne zastave i poruke iz cijelog svijeta kojima su obožavatelji Senne mu na taj način odavali počast. Doista jedno posebno mjesto koje treba posjetiti bez obzira da li pratite Formulu 1 ili ne.

Najbolji pogled na cijelu stazu je u parku malo iznad staze. Tamo je lagani uspon i kad se popnete dobijete free baš onaj „F1 feeling”.

Na parking smo se vratili istim putem nazad, ali može se napraviti i mali krug kroz park. Ovisno koliko se zadržite u razgledavanju i fotkanju, ali nama je trebalo oko 45 min da sve obiđemo.

Vinci

Obzirom da smo imali još dosta vremena do odlaska u smještaj u Toskani, a da nije bilo još niti podne, odlučili smo posjetiti rodno selo Leonarda Da Vincija. Google maps nam je pokazivao dvije moguće rute sa otprilike istim vremenom i kilometražom. Jedna opcija je bila autocesta, a druga lokalna cesta.

Mi smo htjeli baš izbliza doživjeti Toskanu i njena sela odlučili smo se za lokalnu cestu. A cesta je bila – ajme! 😀 I to i u pozitivnom i negativnom smislu. Pozitivno zato što je zbilja prekrasna priroda, mir, nepregledni vinogradi, užitak za gledanje. Aliiiii…cesta je prepuna uspona i zavoja i imamo sreću što smo svi navikli na vožnju pa nam nije bilo muka od vožnje. Stoga, ako imate kraj sebe nekoga tko ne podnosi vožnju radije idite autocestom. 😀 A sve govori i to da putem nismo sreli skoro nijedan automobil, a niti pješake.

Nakon ove zanimljive vožnje stigli smo napokon do sela Anchiano gdje se nalazi rodna kuća Leonarda Da Vincija. Ispod kuće se nalazi besplatni parking. Ulaznice smo kupili na licu mjesta, 4 eur po osobi. Može se kupiti i kombinacija za muzej koji se nalazi 3 km dalje, u selu Vinci.

Rekla bi da je to možda bolja opcija jer nama osobno kuća nije ostavila dojam kakav smo očekivali. Ima doslovno tri prostorije, sve se vrlo brzo obiđe, ne treba vam više od pola sata. Jedino što smo se dulje zadržali je bila soba u kojoj je multimedijski prikaz Leonardovog života, može se izabrati na engleskom ili talijanskom jeziku.

Nažalost, nismo stigli do muzeja pa je naša preporuka ako to ne uzmete u kombinaciji da je bolje preskočiti taj dio. Nekako smo očekivali puno više za cijenu ulaznice.

Potom smo se uputili do našeg smještaja u mjestu Ponsacco, što nam se pokazalo kao idealna baza za istraživanje Toskanske regije.

Dan 3 – Firenza

Prvotni plan je bio da Firenzu ostavimo za zadnji dan kad se budemo vraćali za Hrvatsku, ali to bi se taman poklopilo sa talijanskim državnim praznikom pa smo odustali od te opcije jer smo pretpostavili da će biti gužva veća od uobičajene.

Firenza je grad umjetnosti, renesanse i glavni grad Toskanske regije. Smještena je na rijeci Arno. Njezinim ulicama su kročili Leonardo Da Vinci, Dante Alighieri, Michelangelo i mnoga druga poznata svjetska imena. Također je i grad u kojem je izumljen klavir, kao i osnovana modna kuća Gucci.

Za Firenzu bi definitivno trebalo izdvojiti 2 dana kako bi se mogla istražiti i doživjeti u potpunosti. Mi smo imali samo 1 dan pa smo napravili plan da vidimo ono što nam je bilo najzanimljivije.
Iz Ponsacca smo autom stigli za cca 45 minuta.

Trebate biti vrlo oprezni obzirom da su u gradu ZTL (Zona Traffico Limitato) područja gdje automobilom mogu samo stanovnici koji imaju dozvolu. Kazne su vrlo visoke i ako ne pazite brzo možete ostati bez nekoliko stotina eura. Međutim, vrlo dobro je sve označeno, na svakom prometnom znaku na kružnim tokovima točno piše gdje je ZTL zona.

Gdje parkirati u Firenzi

Preporuka za parking je na samom ulazu u grad tako da ne trebate brinuti uopće o zonama. Jedan parking je Villa Constanza i on se naplaćuje. Drugi je ispred trgovačkog centra Coop i on je besplatan, jedino treba pripaziti ako parkirate na unutarnjem parkingu da se trebate vratiti prije zatvaranja centra. Zato je sigurniji vanjski parking. Sa oba parkinga se može tramvajem doći do centra. Tramvajske karte se mogu kupiti na kioscima ili na automatu na stanici po cijeni od 1,70 eur.

A postoji i treća opcija koju smo mi koristili. Želja muškog dijela obitelji je bio Muzej Nogometa. On se nalazi izvan ZTL zone tako smo mi prvo otišli tamo autom i parkirali na njihovom besplatnom parkingu.

Muzej Nogometa (Museo Del Calcio)

Ako ste fan nogometa onda je ovo mjesto koje nikako ne smijete zaobići. Posvećen je povijesti talijanske nacionalne reprezentacije. Nalazi se u sklopu trening centra Coverciano, koji se smatra domom talijanskog nogometa. U muzeju su izloženi trofeji, dresovi, medalje, fotografije i brojni predmeti koji prikazuju najvažnije trenutke talijanskog nogometa, uključujući osvajanja svjetskih prvenstava i europskih prvenstava.

Nama je ovaj posjet bio posebno zanimljiv. Najviše su nas se dojmili originalni dresovi i trofeji talijanske reprezentacije, a cijeli obilazak nije predugačak pa se lako uklopi u dan proveden u Firenzi.

Ako imate male nogometne navijače, muzej može biti zanimljiv predah od klasičnog razgledavanja crkava i muzeja u centru Firenze. Obiteljska ulaznica je 36 eur.

Avantura u autobusu

Dakle, mi smo auto ostavili ispred muzeja i obzirom da sve što smo htjeli obići se nalazi u centru, odlučili dalje koristiti gradski prijevoz. Raspitali smo se kod djelatnika u muzeju što i kako i saznali da možemo autobusom najbrže doći do centra. Stanica je bila odmah pokraj našeg parkinga, ali tamo nismo nigdje vidjeli automat za kupovinu karata. Dečko koji je bio na stanici je rekao da to postoji samo na tramvajskim stanicama, kioska nije bilo u blizini, ali da možemo kupiti kod vozača.

Međutiiiiim… 😀 Mi smo ušli u bus, vozač nije znao baš engleski i, prilično neljubazno, rukom nam je pokazao da prislonimo bankovnu karticu na automat u busu. Napravili smo, ali ništa se nije desilo, a on je zatvorio vrata i krenuo. I tak smo mi krenuli bez karte, nismo više stigli izaći. I sve bi bilo ok da nije ušla kontrola na jednoj stanici i ljudi su panično počeli cvikati svoje karte.

Najsmješnije je bilo to što smo skužili da se hrpa penzića švercala, svi su navalili na automat. Mi smo naravno na idućoj stanici izašli prije nego nas je kontrola ulovila. Inače, kazne su 100 eur po osobi, što znači da se švercanje nikako ne isplati.

Srećom naišli smo na kiosk i kupili odmah karte za oba smjera i dalje legalno nastavili busom. Na povratku sin nije znao da mu kod presjedanja vrijedi prijašnja karta pa ju je bacio u smeće na stanici. To nam je rekao kad smo već bili u busu. To je bio šećer na kraju. 😀 Tako da se on švercao dio puta nazad, ali imali smo sreću pa smo prošli bez kazne.

Muzej Leonardo Da Vinci

Nakon silnih peripetija s busom uspjeli smo doći do centra. 😀 Prvo što smo posjetili je interaktivni Muzej Leonardo da Vinci. Nalazi se u povijesnom centru Firenze. Izložene su replike njegovih izuma i to u prirodnoj veličini. Vrlo je zanimljivo jer se svaki stroj može dodirnuti i isprobati. Podijeljeni su prema prirodnim elementima: zemlja, zrak, voda i mehanika.

Idealno je za djecu, ali i odrasle koje zanima znanost u praksi. Obilazak traje oko sat vremena. Ulaznice se mogu kupiti online (sa 50% popusta) ili na ulazu (puna cijena). Ali online se može uzeti samo za točno određeno vrijeme ulaska.

Katedrala

Svega par minuta dalje od muzeja se nalazi katedrala Duomo, jedno od najvećih arhitektonskih čuda na svijetu. Njena kupola je najveća zidana kupola na svijetu.

Vidjeli smo je samo izvana jer je ogroman red bio za ulaz i nije nam se isplatilo čekati. Najbolje je doći rano ujutro da se izbjegne gužva. Ulaz je besplatan u glavni dio, a za sve ostalo se naplaćuje i ulaznicu je potrebno rezervirati danima ranije na njihovim službenim stranicama. Imaju strogi dress code pa treba pripaziti da ste prikladno odjeveni.

Ponte Vecchio

Iz katedrale smo nastavili hodati do Ponte Vecchio (Starog mosta) koji je najstariji i najpoznatiji most u Firenci, prepoznatljiv po slikovitim šarenim dućanima koji doslovno vise nad rijekom Arno. Tu smo upali u ogromnu gužvu turista pa mislimo da je i tu najbolje doći rano ujutro ili u sumrak.

Ovo je jedini most u Firenci kojeg njemačka vojska nije srušila tijekom povlačenja u Drugom svjetskom ratu (priča se da je to bila izravna Hitlerova naredba jer mu se divio). Nekada su na mostu radili mesari, ribari i kožari. Zbog nesnosnog smrada i otpadaka koje su bacali u rijeku, vojvoda Ferdinando I. ih je 1593. godine protjerao. Od tada pa sve do danas, na mostu smiju raditi isključivo zlatari i draguljari.

Najljepše fotke samog mosta Ponte Vecchio nastaju sa susjednog mosta Ponte Santa Trinita pa smo otišli tamo da bi kratko odmorili i fotografirali.

Natrag smo otišli na autobusnu stanicu iznad mosta i dok smo čekali da dođe autobus smo mogli nesmetano uživati u pogledu na rijeku Arno i mostove. Ovdje nije bilo puno turista tako da smo mogli doživjeti pravu ljepotu grada.

Dan 4 – Lucca, Pisa i Marina Di Pisa

Zadnji dan smo ostavili za gradove u blizini našeg smještaja. Samo pola sata smo bili udaljeni od Lucce i Pise pa smo time odlučili završiti naše putovanje u Toskanu. Izabrali smo laganiji tempo za taj dan.

Lucca

Grad izgleda kao da je iz bajke, okružen je 12m visokim impozantnim renesansnim zidinama. To je prvo što vidite kad uđete u grad. Za parking preporučujemo Parcheggio Carducci koji je potpuno izvan ZTL zone. Ima puno mjesta za parkiranje i odonuda se lako pješice kroz zidine dođe do grada. Unutar zidina je svugdje ZTL zona.

Mi smo kroz gradska vrata došetali u stari grad. Odmah se dođe u povijesni centar grada gdje se može uživati u uskim ulicama i trgovima.

Giacomo Puccini muzej

Ovaj muzej je ujedno i rodna kuća skladatelja i nalazi se u centru Lucce. Ovdje je proveo djetinjstvo, mladost i započeo svoje prve glazbene korake.
Ispred muzeja je njegov brončani kip, naravno da smo ga morali fotkati! 🙂

Vrlo nas se dojmilo jer unutra se nalazi originalni namještaj, njegove privatne prepiske, autentični kostim iz opere Turandot (koji je nosila Maria Jeritza u New Yorku 1926.) te klavir Steinway & Sons na kojem je skladao Turandot.

Sve je baš nekako sačuvano od zaborava i može se uživati u obilasku dok u pozadini se čuje glazba koju je skladao.

Ulaznice su 9 eur za odrasle i 7 eur za djecu stariju od 8 godina. Mlađa djeca imaju besplatan ulaz. Za obilazak je potrebno oko 45 min.

Guinigi toranj

Guinigi je 45m visok toranj, do vrha vode 233 stepenice. Mi smo samo ga vidjeli izvana i stvarno izgleda impresivno. Zanimljivo je da na samom vrhu, na krovu, rastu visoka stabla hrasta crnike. Vrt je posadila obitelj Guinigi po kojima je i dobio ime. Ako imate volje popesti se do vrha za nagradu ćete imati pogled na cijeli grad.

Pisa

Pisa je grad sa oko 90.000 stanovnika. Najpoznatiji simbol je svima znani Kosi Toranj. Inače je i najposjećenija znamenitost u Toskani.

Izgrađen je kao zvonik katedrale na Trgu čuda (Piazza dei Miracoli), a gradnja je započela 1173. godine. Toranj se počeo naginjati već tijekom izgradnje zbog mekanog i nestabilnog tla ispod temelja. Upravo je taj nagib, koji je kroz stoljeća postao njegov zaštitni znak, učinio toranj svjetski poznatim. Danas je stabiliziran i otvoren za posjetitelje, a zajedno s katedralom i krstionicom čini jednu od najljepših povijesnih cjelina u Italiji.

Može se ući u unutrašnjost i popeti se po 293 stepenice do šeste arkade. Velike su gužve tako da treba čekati u popriličnom redu za ulaz.

Bez obzira na to koliko smo puta vidjeli njegove fotografije, uživo je ipak poseban doživljaj. Cijeli trg izgleda impresivno, a teško nam je bilo odoljeti da i sami ne napravimo onu poznatu fotografiju na kojoj “pridržavamo” toranj. 😄

Parkirali smo na parkiralištu Via Cammeo, koje se nalazi svega nekoliko minuta hoda od Trga čuda i Kosog tornja. Parkiranje nije među najjeftinijima u Pisi (oko 3,50 € po satu), ali je vrlo praktično zbog blizine glavnih znamenitosti i izvan je ZTL zone.

Marina Di Pisa

Poželjeli smo za kraj otići do nekog manjeg mjesta uz more kako bi se odmorili od turističke gužve. Najbliže nam je bila Marina Di Pisa koja je udaljena oko 15 km od centra Pise, odnosno otprilike 20 do 30 minuta vožnje autom.

Marina di Pisa je malo primorsko mjesto smješteno na obali Ligurskog mora, na ušću rijeke Arno. Poznata je po šetnici uz more, marinama i opuštenoj atmosferi.

Šetnja uz more i pogled na obalu bili su lijep završetak dana prije povratka u smještaj.

Dan 5 – Povratak kroz Sloveniju

Povratak smo planirali u subotu i prvo smo zamislili da ćemo svratiti u neki od gradova poput Bologne ili Modene. Međutim, odustali smo jer smo netom prije saznali da je u Italiji državni praznik i očekivale su se gužve na cesti i u gradovima. Stoga smo odmah ujutro krenuli iz smještaja prema Sloveniji gdje smo odlučili odmoriti se i prespavati.

Preko Bookinga smo rezervirali smještaj u mjestu Gradišče pri Materiji. Ovo nam je ustvari bila samo baza za odmor tako da nismo previše istraživali okolicu. Uglavnom, dosta je popularan taj dio Slovenije za bicikliste i planinare. Oko 15 km dalje se nalaze Škocjanske jame i da smo imali više vremena svakako bi ih posjetili.

Gdje jesti

Kad ste u Italiji obavezno treba probati Gelato, kremast i vrlo ukusan sladoled. Gelaterije se nalaze posvuda i ne možete pogriješiti koju god da izaberete.

Restorani

Firenza:

Caffè Duomo – ručali smo na terasi tik uz katedralu, pizza i carbonara bile su odlične

Ponsacco:

• La Colombaie Lounge Restaurant – mediteranska jela
• Frank – morski specijaliteti
• Locanda di Camugliano – toskanska kuhinja
• L ́Ariete – steakhouse/pizzeria/mediteranska kuhinja

Lucca

Sultan – jednostavan lokal s odličnim kebabom, a vlasnik Pakistanac je djeci čak poklonio sokove

Koliko nas je koštalo putovanje

• smještaj: 440 eur
• gorivo: 200 eur
• cestarine: 100 eur
• parking: 10 eur (na većini mjesta smo koristili besplatan parking)
• ulaznice: 200 eur
• restorani: 180 eur

Bismo li ponovo odabrali ovu rutu?

Apsolutno da. Ova ruta spojila je povijesne gradove, zanimljive atrakcije, more i dovoljno vremena za opuštenije istraživanje bez pretjerane žurbe. Posebno nam se svidjelo što smo većinu lokacija mogli obići vlastitim tempom, uz fleksibilnost koju pruža putovanje automobilom.

Italija nas je ponovno oduševila svojom bogatom kulturnom baštinom, gastronomijom i raznolikošću, pa vjerujemo da ovo nije bilo naše posljednje putovanje s djecom kroz ovaj dio zemlje. Za Toskanu bi nam trebalo min još toliko dana da vidimo sve što želimo.

Prije svakog dužeg putovanja koristimo svoju popisnu listu za pakiranje koju možeš pronaći u članku “Što ponijeti na putovanje s djecom“.